7. epizoda -
Na život i smrt

Dosije "Vruć krompir"
– Potraga za izgubljenom toplinom

U kojoj sve maske padaju...


Bio je već mrak kada je auto stao ispred usamljene jednospratnice na kraju slepe ulice u zabačenom delu beogradskog predgrađa. Vrata su, kako je Bizgov i obećao, bila otključana, a u njoj osim jeftinog nameštaja i besprekorno čistog televizora – ni žive duše.

Lupa

Ušavši u gluvu tišinu kuće, arhitekta Petrović se prošeta i brzo nađe mesto oštećenja.
"Hmm... noseći zid iz čista mira naprsnuo, i to po dijagonali, popucale cevi od grejanja i vodovoda... kao da je neki mikro-zemljotres pogodio baš ovaj zid i nijedan drugi. Reci mi, kako si ovo izvela?", nasmeja se.
Mila se osmehnu, ali samo ustima, dok su joj oči lutale svuda naokolo. Bilo je jasno da je napeta.
"Naravno", nastavi on raspoloženo, "sam objekat će se urušiti za nekoliko meseci, ovo se mora sanirati..."
"Hajdemo u podrum", prošaputa ona i krenu oprezno niz stepenište iz hodnika.


"Ne moraš baš da se dernjaš", klipsao je on za njom začikavajući je. Bilo je očigledno da se opustio i da se sada dobro zabavlja. "Uostalom, kakva je ovo kuća? Nameštena, a niko u njoj ne živi. Nameštaj prašnjav, a televizor blistav. Kladim se da nije legalizovana. A raspored prostorija je prosto skandalozan..."


"Ovo je njihova štek kuća.", prekide ga ona tiho tražeći u mraku na dnu stepeništa kvaku od podrumskih vrata. "Zaključano", konstatova posle nekoliko pokušaja da otvori.


Ovo kao da uozbilji Milutina.

"Štek kuća? Zaključano? Ti znaš da nam je rečeno da se u podrum ne ulazi. Izričito nam je čak zabranjeno".

Sada kao da se Mila razvedri: "Ali Milutine, mi naprosto moramo ući u podrum. Da vidimo ima li i tamo štete od oštećenja zida. I, meni niko ništa nije zabranio, TEBI je".

"Nema tamo nikakvog oštećenja", zbrza on pomalo panično, "naprsli zid je na drugoj strani kuće, osim toga rekla si da ćemo samo malo pronjuškati..."

Mila iz okreta savršenim karate udarcem pogodi stopalom bravu i izvali je uz prasak bez vidljivog napora. Podrumska vrata se odškrinuše uz škripu.


"Vodi me u mrak", vragolasto prozbori inspektorka zgranutom i zadivljenom arhitekti.


*******************


"Većina kuća u Srbiji ima po dva-tri izvora grejanja, ne zato što se tako htelo, već zbog toga što se cena energenata i tehnika grejanja menjala i razvijala. Ljudi su se snalazili. Ugalj i struju su koristili najviše zbog njihove niske cene. Danas je, međutim, situacija drugačija".

Čkiljava sijalica osvetlila je ogroman, prašnjav podrum krcatim gomilama starog nameštaja i pokvarene bele tehnike. Zarđali poni-bicikl u klinču sa starim elanovim skijama, i kutije alata u svakom ćošku.
"Dakle Milutine, šta iz ovog podruma možemo da zaključimo?"
"Da je vlasnik umro 1981. godine?"
"Oko sistema grejanja Milutine", osvrtala se Mila sa istočnjačkim strpljenjem. "Seti se šta smo pričali oko izvora grejanja sve ove dane. Pomoći ću ti... Primećuješ li garave zidove podruma? Šta bi to moglo da znači?"
"Da se ovde pekao roštilj?", odsutno se Petrović igrao velikim papagajkama koje je izvukao ko zna odakle.
"Da se kuća greje na ugalj. Ovaj podrum je istovremeno i kotlarnica. A eno ga i kotao. A tamo, eno tamo i etažnog kotla na struju. Dakle, kuća može da se greje i na struju, i na ugalj".
"Malo neobično, greju se na dva energenta..."


"Uopšte nije neobično. Ovo je tipično, većina kuća u Srbiji i ima po dva-tri izvora, ne zato što se tako htelo, već zbog toga što se cena energenata i tehnika grejanja menjala i razvijala vremenom, ponekad vrlo brzo i nepredvidivo. Ljudi su se snalazili. Ovde je ugalj najviše zbog njegove niske cene, a i struja takođe. Danas je međutim situacija drugačija, i ova je kuća zrela za obnovu na svim nivoima. Počev od sistema grejanja".


Kotao
Čest primer "reprezentativnog" kotla

"Što prvo od sistema grejanja? A i ne vidim šta im ovako fali..?", upita se on.
"U hladne zimske dane, ovakav kotao na ugalj mora da se loži 7-8 puta dnevno, da bi mogao da zagreje kuću. Prašina, krvave oči, maltretiranje, ma muke Božje... Zaboravi na komforni život, pa makar imao najskuplje pločice u kupatilu i najbolji frižider u kuhinji".
"Video sam ovde pločice. Prilično su seljačke... Pa dobro, ali grejanje na struju... to je bar najkomfornije, samo uključiš i ne razmišljaš..."
"...ne razmišljaš - sve dok ti ne stigne račun za struju. A kad stigne - ni onda ne razmišljaš, već kukaš i zapomažeš. I najgore od svega, struja će biti sve skuplja i skuplja, i sve više će ljudi kukati i zapomagati. Kažem ti, zrelo je za obnovu, energija potrebna za grejanje ove kuće mora da se smanji. Sistem grejanja je zreo za zamenu".

Želite da saznate koji je način grejanja najbolji i najpovoljniji za Vas? Pogledajte ovde.

Petrović je posmatrao podignute obrve. "A što ne bismo bolje ušuškali kuću? Povećali termoizolaciju? Zamenili spoljne prozore i vrata? Zar ne bismo i tako smanjili potrebnu energiju za grejanje? Mora li uvek da bude po tvome!?"


Mila ga je gledala trepćući sa sa osmehom: "Da li je ovo naša prva svađa? Milutine, naravno da se i tako može energetski uštedeti. I to su dobre mere. Ali šta se od toga više isplati? Koja se investicija brže vrati kroz ostvarenu uštedu u grejanju? To se MORA proveriti."


"Ma proveravaj ti koliko god hoćeš", inatio se Petrović, mašući svojim papagajkama, "ja znam šta ja znam. I molim te, ili pronađi ono zbog čega si me ovde dovukla, ili da se kupimo i idemo iz ovog krša. I nemoj ništa da me gledaš tako strogo. Ni tako prodorno. Nisam ti ja kriv što..."

"Skloni se", procedi Mila, navukavši masku gađenja na lice.

"Ali... Mila, čemu taj ton..."

"Skloni se odatle, to hoće da ti kaže", prošaputa neko tik iza Milutnovih leđa, koji odskoči kao oparen. Impozanta figura Vilotija Zeca nadvi se nad njima.


*****


"Dobro veče Vilotije!...Auh!", vrisnu arhitekta. "Haha...ha... Dobrano ste me prepali. A...Vi niste u Dubajiu?"

"Nisam nikad ni bio, profo moj", iskezi se Bizgov buljeći u Milu. Petrović se zbunjeno zagleda u njega.

"Naravno da nisi. Stara si ti čekalica. Zaključavaš se u sopstveni podrum. Kriješ po starim zamrzivačima", procedi inspektorka sa mržnjom.


Bizgov se podsmešljivo zagleda u nju, koja je spram njega izgledala patuljasto. On raskopča svoju jaknu, ispod koje se ukaza pozamašan stomak i futrola sa pištoljem zlokobnog srebrnog sjaja.

Na Milutinov šok, Mila sažaljivo odmeri grmalja: "Da bi precizno iz pištolja gađao sitnu metu koja se brzo kreće – a to ću ti biti ja Vilotije – potrebno je da vladaš sa tri osnove pucanja: stav, hvat i disanje. A svi znamo da ti ne vladaš ni sa jednim od ta tri, gospodine Bizgove. Tebi su bejzbol palice draže oružje", ispali ona izazivački.


Bizgov je proburazi pogledom gotovo se zabavljajući, dok je Petrović stojeći sa strane razrogačeno skretao pogled sa jednog na drugo, kao da prati nekakav furiozni teniski meč.

"Je l' to deklamacija iz drugog razreda osnovne pandurske škole?", upita zlikovac. Milutinov teniski meč se ubrza.

Vilotije produži nonšalantnim tonom: "Lutko pandurska, da bi izbegla pogodak iz pištolja iz ove blizine, potrebno je da vladaš samo jednom osnovom: da budeš brža od metka. A ti devojčice - nisi brža od metka".

"Ne volim kad me zovu devojčice", procedi inspektorka zureći mu sve vreme u oči.

"Ni ja ne volim kada me zovu Bizgov", promumla Vilotije približavajući polako ruku futroli.

Tišina

Svi ućutaše. Tišina postade nesnosna.


Milutinov glas odzvoni piskavo: "Uf...Ni ja ne volim da me zovu na slave. Svako nešto ne voli..." Mila ga pogleda zapanjeno. „Ali to nije razlog da se ljudi svađaju...", poče on da gestikulira svojim papagajkama, uvlačeći se polako u prostor između njih dvoje.

"Mrdaj", promumla Vilotije.

"Pomeri se odatle", čuo se očajan Milin glas.

"Sve može da se dogovori, kad su ljudi normalni...", nastavio je arhitekta da mahnita. "I u ratu. I u miru..."

"Mrdaj profo isprangijaću te..."

"I na svetlu..."

"Milutine, molim te, skloni se!..."

"...i u mraku." Milutin se elegantno okrenu i papagajkama razbi čkiljavu sijalicu. Podrum istom utonu u mrkli mrak. Ču se vrisak, neko zaurla, i dva hica bljesnuše u pomrčini osvetlivši stari nameštaj i čađave zidove.


Nastupi tišina.

kraj VII epizode
Poruka urednika:

Poštovani čitaoci,

Iskustvo kompanije Viessman je pokazalo da sve više vlasnika objekata obraća pažnju na sisteme za grejanje i hlađenje koji su laki za rukovanje, efikasni i pre svega – štedljivi.

Koliko je to Vama važno? Verovatno jeste u trenutku kada stignu enormni računi za grejanje ili kada redovno plaćate obaveze, a u Vašem domu je i dalje famoznih 16 stepeni. Ponekad deluje nemoguće, ali ukoliko na vreme planiramo i uložimo u efikasno grejanje, kvalitet života koji osetimo nam ne dopušta da se ikada vratimo na "staro".

Uzbudljiva i potresna sudbina arhitekte Petrovića, priča o neverovatnoj avanturu u naizgled dosadnom svetu grejnih sistema, postaće Vaše pitko štivo svake nedelje. Čitajte i sledeće epizode serijala - "Dosije Vruć krompir – Potraga za izgubljenom toplinom"... možda i Vama postane toplije :).

Poruka urednika

Nemačka kompanija Viessmann jedan je od vodećih svetskih proizvođača u oblasti sistema grejanja - sa porodičnom tradicijom dugom 100 godina, godišnjim prometom od preko 2,1 milijardi evra i visoko kvalitetnim sistemima grejanja instaliranim od Grenlanda do Novog Zelanda.

Saznajte više na viessmann.rs
Intriga, ljubav, drama, i pomalo pitkih informacija, sve Vas to čeka za sedam dana u novoj epizodi Viessmann elektronskog serijala - "Dosije Vruć krompir-Potraga za izgubljenom toplinom".

Vrh